Изворни код странице Vojna Enciklopedija:Srpska latinica

'''Gajica''' (poznata još i kao '''bošnjačka''', '''srpska''' ili '''hrvatska latinica''') je oblik '''latiničkog''' pisma koji se koristi u '''bošnjačkom''', '''srpskom''' i '''hrvatskom jeziku'''. Prvobitnu gajicu je uobličio hrvatski lingvista '''Ljudevit Gaj''' 1835. godine, zasnivajući je na Jan Husovoj češkoj abecedi. Neznatno izmjenjen oblik se koristi u '''slovenačkom''', '''crnogorskom''' i '''makedonskom jeziku''', pri čemu u makedonskom služi za latinizaciju. '''Pavle Riter Vitezović''' je predlagao ideju za pravopis hrvatskog jezika, po kojoj bi svaki glas imao svoj znak. [[Vojna Enciklopedija:Srpska ćirilica|Srpska ćirilica]] je prihvatila sličan koncept, a ozvaničio ga je 1818. godine srpski lingvista '''Vuk Stefanović Karadžić'''. Ova ideja je inspirisal Ljudevita, koji je izvršio reformu hrvatske varijatne latiničkog pisma, ubacujući nova slova zasnovana na češkoj abecedi.

Bošnjački<ref>{{cite book|first=Senahid|last=Halilović|title=Pravopis bošnjačkog jezika|year=1996|publisher=Preporod|location=Sarajevo|pages=15}}</ref> i srpski jezik<ref name="pravopis">[[Pravopis srpskoga jezika]], Mitar Pešikan, Jovan Jerković, Mato Pižurica, Matica srpska, Novi Sad, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd. 2000. ISBN 86-17-07217-2. str. 13.</ref> pravopisom određuju jednaku upotrebu latinice i ćirilice, dok se u hrvatskom jeziku koristi samo latinica.<ref>{{cite book|first=Stjepan|last=Babić|title=Hrvatski pravopis|year=2011|publisher=Školska knjiga|location=Zagreb|pages=12|coauthors=Milan Moguš}}</ref>

== Upotreba u državama ==

Gajica je imala status službenog pisma u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]], [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavija]], [[Savezna Republika Jugoslavija|SR Jugoslaviji]] i [[Srbija i Crna Gora|Srbiji i Crnoj Gori]], a zvanično pismo je bila i u [[Srbija|Republici Srbiji]] do usvajanja [[Ustav Srbije iz 2006. godine|ustava]] iz '''2006'''. godine, kojim je propisano da se u službenoj upotrebi koristi samo srpska ćirilica, dok se upotreba pisama određuje zakonom.

'''Ustav Bosne i Hercegovine''' se ne bavi službenim pismom, dok ustavi oba entiteta, '''Ustav Republike Srpske''' i '''Ustav Federacije Bosne i Hercegovine''' određuju jednaku upotrebu ćiriličnog i latiničnog pisma. '''Ustav Hrvatske''' određuje latinicu kao jedino pismo u službenoj upotrebi na državnom nivou, dok se u lokalnim zajednicama odobrava upotreba i ćirilice pod uslovima određenim zakonom.

== Slova ==
Pismo sadži trideset velikih i malih slova:
{| class="wikitable"
|-
! Slovo
! [[Međunarodna fonetska abeceda|IPA]]
! Slovo
! [[Međunarodna fonetska abeceda|IPA]]
! Slovo
! [[Međunarodna fonetska abeceda|IPA]]
|-
| -{[[A (slovo latinice)|A]], a}-
| {{IPA|/a/}}
| -{[[G (slovo latinice)|G]], g}-
| {{IPA|/ɡ/}}
| -{[[O (slovo latinice)|O]], o}-
| {{IPA|/o/}}
|-
| -{[[B (slovo latinice)|B]], b}-
| {{IPA|/b/}}
| -{[[H (slovo latinice)|H]], h}-
| {{IPA|/x/}}
| -{[[P (slovo latinice)|P]], p}-
| {{IPA|/p/}}
|-
| -{[[C (slovo latinice)|C]], c}-
| {{IPA|/ts/}}
| -{[[I (slovo latinice)|I]], i}-
| {{IPA|/i/}}
| -{[[R (slovo latinice)|R]], r}-
| {{IPA|/r/}}
|-
| -{[[Č (slovo latinice)|Č]], č}-
| {{IPA|/tʃ/}}
| -{[[J (slovo latinice)|J]], j}-
| {{IPA|/j/}}
| -{[[S (slovo latinice)|S]], s}-
| {{IPA|/s/}}
|-
| -{[[Ć (slovo latinice)|Ć]], ć}-
| {{IPA|/tɕ/}}
| -{[[K (slovo latinice)|K]], k}-
| {{IPA|/k/}}
| -{[[Š (slovo latinice)|Š]], š}-
| {{IPA|/ʃ/}}
|-
| -{[[D (slovo latinice)|D]], d}-
| {{IPA|/d/}}
| -{[[L (slovo latinice)|L]], l}-
| {{IPA|/l/}}
| -{[[T (slovo latinice)|T]], t}-
| {{IPA|/t/}}
|-
| -{[[Dž (slovo latinice)|Dž]], dž}-
| {{IPA|/dʒ/}}
| -{[[Lj (slovo latinice)|Lj]], lj}-
| {{IPA|/ʎ/}}
| -{[[U (slovo latinice)|U]], u}-
| {{IPA|/u/}}
|-
| -{[[Đ (slovo latinice)|Đ]], đ}-
| {{IPA|/dʑ/}}
| -{[[M (slovo latinice)|M]], m}-
| {{IPA|/m/}}
| -{[[V (slovo latinice)|V]], v}-
| {{IPA|/ʋ/}}
|-
| -{[[E (slovo latinice)|E]], e}-
| {{IPA|/e/}}
| -{[[N (slovo latinice)|N]], n}-
| {{IPA|/n/}}
| -{[[Z (slovo latinice)|Z]], z}-
| {{IPA|/z/}}
|-
| -{[[F (slovo latinice)|F]], f}-
| {{IPA|/f/}}
| -{[[Nj (slovo latinice)|Nj]], nj}-
| {{IPA|/ɲ/}}
| -{[[Ž (slovo latinice)|Ž]], ž}-
| {{IPA|/ʒ/}}
|}
Gajeva originalne abeceda je imala digraf ''-{dj}-'', koji je kasnije zamjenjen slovom ''-{đ}-''.

Slova nemaju imena, a suglasnici se normalno izgovoraju kada je potrebno sricati. Kada je potrebno biti jasniji, izgovoraju se slično kao '''njemačka abeceda''': -{''a'', ''be'', ''ce'', ''če'', ''će'', ''de'', ''dže'', ''đe'', ''e'', ''ef'', ''ge'', ''ha'', ''i'', ''je'', ''ka'', ''el'', ''elj'', ''em'', ''en'', ''enj'', ''o'', ''pe'', ''er'', ''es'', ''eš'', ''te'', ''u'', ''ve'', ''ze'', ''že''}-. Upotreba se uglavnom svodi na lingivstiku,<ref>{{cite journal | url = http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=50643&lang=en | title = On some similarities and differences between Croatian and Slovakian | first1 = Margita |last1=Žagarová| first2 = Ana |last2=Pintarić| language = Croatian |pages=129—134 | journal = Linguistics | volume = 1 | number = 1 |date=July 1998 | accessdate = 18. 04. 2012 | publisher = Faculty of Philosophy, University of Osijek | issn = 1331-7202}}</ref><ref>{{cite web | url = http://www.ffpu.hr/fileadmin/Dokumenti/Ortografija.pdf | language = Croatian | title = Ortografija | work = Jezične vježbe | publisher = Faculty of Philosophy, University of Pula | date = | accessdate = 18. 04. 2012}}</ref> dok se u matematici, npr. ''-{j}-'' obično izgovara kao ''jot'', kao u '''njemačkom'''. Četiri slova koja postoje u većini drugih svjetskim latiničkih pisama se izgovaraju na sljedeći način: ''-{[[q]]}-'' kao ''ku'' ili ''kju'', ''-{[[w]]}-'' kao ''dublve'' ili ''duplo ve'', ''[[x]]'' kao ''iks'' i ''-{[[y]]}-'' kao ''ipsilon''.

== Digrafi ==
{| align="right" style="float: right; margin: 1em;" border="1" cellspacing="0" cellpadding="2"
|-
| <small>-{M}-</small>
|-
| <small>-{J}-</small>
|-
| <small>-{E}-</small>
|-
| <small>-{NJ}-</small>
|-
| <small>-{A}-</small>
|-
| <small>-{Č}-</small>
|-
| <small>-{N}-</small>
|-
| <small>-{I}-</small>
|-
| <small>-{C}-</small>
|-
| <small>-{A}-</small>
|}
Digrafi ''[[Dž (slovo latinice)|-{dž}-]]'', ''[[Lj (slovo latinice)|-{lj}-]]'' i ''[[Nj (slovo latinice)|-{nj}-]]'' se smatraju jedinstvenim slovima. To znači:

* U rječnicima, ''-{njegov}-'' dolazi poslije ''-{novine}-'', odvojena sekcija ''-{nj}-'' dolazi poslije sekcije ''-{n}-'', a ''-{bolje}-'' dolazi poslije ''-{bolnica}-'', itd.
* U vertikalnom pisanju, ''-{dž}-'', ''-{lj}-'' i ''-{nj}-'' se pišu horizontalno. Npr, kada se riječ ''-{mjenjačnica}-'' piše vertikalno, ''-{nj}-'' dolazi na četvrto mjesto.
* U slučaju da se riječ piše da razmakom između svakog slova to će izgledati ovako: ''-{M J E NJ A Č N I C A}-''.
* U slučaju da je samo početno slovo veliko, samo će prva od dvije komponente slova biti velika: ''-{Njemačka}-'', a ne ''-{NJemačka}-''. U slučaju da se cijela riječ piše velikim slovom izgledaće ovako: ''-{NJEMAČKA}-''.<ref name="pravopis"/>

== Porijeklo ==
[[Datoteka:Ljudevit Gaj (Knjižnica Gajeva 1875).png|thumb|left|200p|[[Ljudevit Gaj]].]]
Hrvatska latinica je većim dijelom stvorio '''Ljudevit Gaj''', nakon '''Čeha''' i '''Poljaka''', i ubacio je ''[[Dž (slovo latinice)|-{dž}-]]'', ''[[Lj (slovo latinice)|-{lj}-]]'' i ''[[Nj (slovo latinice)|-{nj}-]]''. U [[Budim]]u je 1830. godine objavio knjigu ''„Kratka osnova horvatsko-slavenskoga propisanja“'', koja je bila prva obična hrvatska pravopisna knjiga. Hrvati su i prije koristili '''latiničko''' pismo, ali neki specifični glasovni nisu jedinstveno prikazani. Oblik '''mađarske abecede''' je bio u najčešćoj upotrebi, dok su drugi oblici, često zbunjujući, bili dio neodržive mode.
[[Datoteka:Djura danicic.jpg |thumb|right|200p|Đuro Daničić.]]
Gaj je slijedio primjer Pavla Ritera Vitezovića i češkog prapopisa, uzimajući po jedno slovo za svaki glas u jeziku. Njegovo pismo je u potpunosti zasnovano na [[Vojna Enciklopedija:Srpska ćirilica|srpskoj ćirilici]] koju je '''Vuk Stefanović Karadžić''' standardizovao nekoliko godina ranije.<ref name="ComrieCorbett2003">{{cite book|last1=Comrie|first1=Bernard|authorlink1=Bernard Comrie|last2=Corbett|first2=Greville G.|title=The Slavonic Languages|url=http://books.google.com/books?id=uRF9Yiso1OIC&pg=PA45|accessdate = 23. 12. 2013|year=2003|publisher=Taylor & Francis|isbn=978-0-203-21320-9|quote=... following Vuk's reform of Cyrillic (see above) in the early nineteenth century, Ljudevit Gaj in the 1830s performed the same operation on Latinica,...|pages=45}}</ref>

'''Đuro Daničić''' je u svom ''„Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika“'' objavljenom 1880. godine predložio da se digrafi ''-{dž}-'', ''-{dj}-'', ''-{lj}-'' i ''-{nj}-'' zamjene jedinstvenim slovima: ''-{ģ}-'', ''-{đ}-'', ''-{ļ}-'' i ''-{ń}-''. Izvorna Gajeva abeceda je djelimično izmjenjena, mjenjajući samo digraf ''-{dj}-'' sa slovom ''-{đ}-'', dok ostali prijedlozi nisu prihvaćeni.

== Upotreba u slovenačkom jeziku ==
Od ranih četrdesetih 19. vijeka, gajica se u sve većoj mjeri koristili u slovenačkom jeziku. U početku, slovenački pisci koju su slovenački jezik smatrali dijelom hrvatskog (kao što je '''Stanko Vraz''' su ga najčešće koristili, ali je gajicu kasnije prihvatio široki spektar slovenačkih pisaca. Do potpunog proboja gajice u slovenački jezik došlo je kada je konzervativni slovenački vođa '''Janez Blajvajs''' pisao njom u „''Poljoprivrednim i zanatskim novinama''“ ({{Jez-slo|Kmetijske in rokodelske novice}}), časopisu koji je čitala javnost širom zemlje. Gajica je 1850. godine postala jedino zvanično pismo slovenačkog jezika, mjenjajući dotadašnja tri pisana sistema koja su se koristila na prostoru naseljnom Slovencima od tridesetih godina 19. vijeka: tradicionalna ''bohoričica'' (poslije '''Adama Bohoviča''' koji je kodifikovao) i dva inovativna prijedloga od '''Petra Dajnka''' (''dajnčica'') i od '''Franca Serafina Metelka''' (''metelčica'').

Slovenački oblik gajice se od hrvatskog razlikuje u sljedećim stavkama:
* Slovenačka abeceda nije imala karaktere ''-{ć}-'' i ''đ'', jer ovi glasovi ne postoje u slovenačkom jeziku.
* U slovenačkoj varijanti digrafi ''-{lj}-'' i ''-{nj}-'' su tretirani kao odvojena slova i predstavljali su odvojene glasove (npr. riječ polje se na slovenačkom izgovara kao [ˈpóːljɛ] ili [pɔˈljéː], a na hrvatskom kao [pôʎe]).
* Fonema ''dž'' postoji u slovenačkom jeziku i zapisuje se kao ''-{dž}-'' i koristi se samo kod pozajmljenih riječi, a ''-{d}-'' i ''-{ž}-'' se smatraju odvojenim slovima, ne digrafima.

== Upotreba u makedonskom jeziku ==
Latinicazija makedonskog jezika se izvodi po gajici.<ref>Lunt, H. (1952), Grammar of the Macedonian literary language, Skopje.</ref><ref>Macedonian Latin alphabet, Pravopis na makedonskiot literaturen jazik, B. Vidoeski, T. Dimitrovski, K. Koneski, K. Tošev, R. Ugrinova Skalovska - Prosvetno delo Skopje, 1970, pp. 99</ref> Međutim, ovo pismo je neznatno izmjenjeno prema fonetici i fonologiji jezika. Dakle, gajeva slova ''-{ć}-'' i ''-{đ}-'' se ne koriste, ali su umjesto njih u upotrebi ''-{ḱ}-'' i ''-{ǵ}-''. Ostala slova pisma se koriste ekvivalento slovima '''makedonske ćirilice'''. Uz to, u makedonskom jeziku je u upotrebi slovo ''-{dz}-'', koje nije u upotrebi u ostalim jezicima koji koriste gajicu.

== Vidi još ==
* [[Vojna Enciklopedija:Srpska ćirilica|Srpska ćirilica]]
* '''Slovenačka latinica'''
* '''Latinizacija srpskog jezika'''

== Izvori ==
{{reflist|2}}

== Literatera ==
* {{cite book| language = Croatian | title = Pravopisni priručnik - dodatak Velikom rječniku hrvatskoga jezika |year=2003| authors = Vladimir Anić, Ljiljana Jojić, Ivo Pranjković |id=}}
* {{cite book| language = Croatian or Serbian | title = Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika |year=1987| authors = Vladimir Anić, Josip Silić, Radoslav Katičić, Dragutin Rosandić, Dubravko Škiljan |id=}}

== Spoljašnje veze ==
{{Commons category|Gaj's Latin alphabet}}
* [http://www.omniglot.com/writing/serbian.htm -{Omniglot}-]