Feliče Orsini
Orso Teobaldo Felice Orsini (Meldola, 10. decembra 1819. – Pariz, 13. marta 1858.) je bio talijanski nacionalistički revolucionar i vođa Karbonara koji je 1858. godine pokušao izvršiti atentat na francuskog cara Napoleona III u događaju znanom kao Orsinijeva afera.
Veliki pobornik Đuzepe Macinija, Orsini je učestvovao u Prvom italijanskom ratu za nezavisnost, nakon kojega je služio kao Macinijijev agent u Švajcarskoj, Mađarskoj i Engleskoj. Nakon hrabrog bega iz austrijskog zatvora u Mantovi 1855. godine, Orsini odlazi u London gde piše dve knjige o svojim poduhvatima – The Austrian Dungeons in Italy (1856.) i Memoirs and Adventures of F. Orsini Written by Himself (1857.). Oba izdanja bila su popularna među britanskim čitaocima. Orsini se 1857. odvojio od Macinija i u stanju psihičke nestabilnosti, počeo planirati atentat na Napoleona III, nadajući se kako će careva smrt u Francuskoj pokrenuti revoluciju koja će se dalje proširiti na Italiju. Tokom večeri 14. januara 1858., Orsini je s pomoćnicima bacio tri bombe na kočiju Napoleona III i carice Evgenije, no atentat je bio neuspešan; osmero ljudi je ubijeno, njih 148 je ranjeno, ali car i carica su prošli bez ozleda.
Orsini je ubrzo uhapšen i giljotiniran u Parizu 13. marta 1858. godine. Za sobom je ostavio testament i dva pisma adresirana Napolonu III.
Ironično, Napoleon III nedugo nakon Orsinijeva pogubljena odlučio formalno podržati ujedinjenje Italije.